Insekti urbanih sredina

 Naučnicima je poznato oko 2 miliona, a smatra se da postoji oko 8 miliona vrsta, koje su zbog brojnosti do sada najslabije istražene. U Crnoj Gori je popisano oko 6000 vrsta insekata, ali se smatra da će se u budućim istraživanjima pronaći između 20 000 – 30 000 vrsta. Neki insekti su zaštićeni našim zakonom, neki međunarodnim sporazumima.

Život kakav poznajemo bio bi nemoguć bez insekata. Neki se hrane ostacima živih organizama i na taj način omogućavaju razlaganje i kruženje materije. Nekoliko nedjelja bez njih bi izazvalo pomor većine živog svijeta, usljed nagomilavanja i raspadanja organskih materija. Veliki broj su oprašivači koji omogućavaju opstanak najvećeg broja biljnih vrsta učestvujući u njihovom razmnožavanju, a samim tim u obnavljanju rezervi kiseonika na planeti, a takođe omogućavaju razvoj plodova koje veliki broj vrsta uključujući i nas koristi u ishrani. 

Pojedine vrste koje žive u tlu praveći kanale, omogućavaju njegovu aeraciju i miješanje zemlje i olakšavaju kapilarni transport vode, čime povećavaju plodnost zemljišta. Vrste poput mrava omogućavaju rasijavanje sjemena biljaka. Neke vrste poput pčele prave proizvode kao što je med, koje koristimo u ishrani. Hemijske materije koje luče pojedine vrste koriste se u medicini. Smatra se da su pojedine vrste koje parazitiraju na nama i životinjama u određenoj mjeri omogućile prenošenje genetskog materijala između različitih vrsta. Insekti predstavlaju hranu za veliki broj životinjskih vrsta, čak i pojedine biljke nedostatak minerala u zemljištu nadopunjavaju loveći insekte. 

Neke vrste insekata se hrane drugim insektima koji su za nas „štetni“ kao na primjer vilini konjici komarcima ili bubamare biljnim vašima. Pojedine vrste insekata nanose štetu u poljoprivredi, dok neke vrste parazitiraju na nama i životinjama, dosadni su nam i mogu biti prenosioci bolesti, ali štete koje izazivaju zanemarljive su u odnosu na koristi koje imamao od njih.

Insekti žive na kopnu, u vazduhu, slatkim vodama, a u morima samo rijetke vrste. Veliki broj vrsta dijeli prostor sa nama u naseljima. Vrste koje su prisutne u naseljima mogu se podijeliti u više grupa i to urbofile – vrste koje su se prilagodile uslovima života u gradskim sredinama u kojima lako nalaze hranu i gdje se razmnožavaju poput: komaraca, muva, osa, bubašvaba, mrava. Drugu grupu predstavljaju starosjedilačke vrste koje su u dalekoj prošlosti prije izgradnje naselja živjele na tom mjestu. Ove vrste su najčešće slabo prilagođene gradskim sredinama i njihov broj je manji. Takve su recimo u crnogorskim gradovima i naseljima: razne vrste leptira poput lastinog repa i dnevnog paunovca, zatim vilinih konjica poput primorske plemkinje i pjegavog vretena, tvrdokrilaca poput nosorožca i velikog veslara. Ove vrste žive na očuvanim djelovima staništa, malim „zelenim ostrvima“ u betonu ili u vodenim staništima, poput rijeka koje protiču kroz većinu naselja. Zbog nestajanja staništa, nedostatka hrane i nemogućnosti nalaženja partnera za razmnožavanje, oni su ugroženi i prijeti im nestanak iz naselja. 

Pored domaćih autohtonih vrsta, sve češće srijećemo i strane vrste bilo da su unijete od strane čovjeka transportom ili sa biljkama koje sadimo, ili se šire usljed klimatskih promjena. Neke od njih se jako dobro prilagođavaju i ugrožavaju domaće vrste. Tako sve rjeđe srijećemo sedmotačkastu bubamaru, koju zamjenjuje invazivna azijska bubamara. Problem stranih i invazivnih vrsta izuzetno je izražen u naseljima i antropogenim ekosistemima voćnjacima, baštama, novim parkovima. 

U gradovima na primorju i Podgorici, u posljednje vrijeme je došlo do intenzivne urbanizacije i nestajanja prirodnih ekosistema. Istraživanja su pokazala da urbanizacija izaziva pad brojnosti vrsta i jedinki u ovim područjima. Prvobitna staništa poput livada, šuma, su na teritoriji većine gradova skoro u potpunosti nestala zato rijetko možemo sresti vrste poput prugastog jedarceta, jelenka i hrastove strižibube. Vodeni ekosistemi su naročito ugroženi, betoniranje korita, isušivanje bara, odlaganje otpada i izlivanje hemijskih i bioloških zagađivača prijete da dovedu do potpunog uništenja živog svijeta u njima. Na taj način smo ugrozili vrste poput dvozubog potočara i barske kraljice.

Izvorne vrste insekata, ali i drugih organizama su jako ugrožene usljed promjena izazvanih intenziviranjem urbanizacije i povećanjem broja stanovnika u gradskim sredinama i širenjem gradova. Ovaj problem je naročito izražen na području centralne i južne Crne Gore. Mogućnost za očuvanjaživog svijeta je sve manja jer ne postoji svijest o značaju biodiverziteta. Poremećaj prirodne ravnoteže će se neminovno odraziti i na ljudsku populaciju u skorijem periodu, ali kada dođe do toga biće potreban izuzetno veliki napor za saniranje štete. 

Primjeri poremećaja ravnoteže i negativnog antropogenog uticaja su brojni. Na primjer, za parazitske insekte poput raznih vrsta komaraca i drugih dvokrilaca, urbane sredine zbog brojnosti ljudske populacije i odsustva predatora, predstavljaju izuzetno pogodno stanište. Njihovim zaprašivanjem se uništavaju druge vrste insekata, poput oprašivača, što narušava prirodnu ravnotežu.

Gradska rasvjeta dezorjentiše insekte (tzv.fotozagađenje), koji tokom noći vide koristeći ultraljubičasti dio spektra, tako da veliki broj jedinki dospijeva iz okolnih prirodnihpodručja i ugine oko sijalica i bilborda. U gradovima sve rjeđe možemo da primijetimo domaće – autohtone vrste drveća, stara stabla koja su sađena u ranijem periodu se sijeku zbog gradnje stambenih i infrastrukturnih objekata. A novi zasadi u parkovima i drvoredima su obično ukrasne biljke koje nijesu tipične za naše područje, koje sporo rastu ili vrste koje imaju invazivni potencijal. Sa njima često donosimo i insekte koji se brzo šire i mogu ugroziti domaće biljne vrste. 

Intenzivna urbanizacija izaziva „sterilizaciju“ gradskih prirodnih i poluprirodnih ekosistema, što možemo vidjeti tokom proljeća kada najveći broj cvjetnica cvjeta, na našim travnjacima i parkovima veoma je rijetko prirodno divlje cvijeće, a većinom su prisutne sađene uzgajane vrste, što ima za posljedicu i smanjenje broja vrsta insekata, posebno oprašivača koji se hrane na biljkama.

Da bi zaštitili i očuvali biodiverzitet insekata u gradovima potrebno je voditi računa da se prilikom planiranja gradnje uzme u obzir zaštita biodiverziteta, ali ne samo na papiru već i u stvarnosti. Potrebno je u što kraćem roku istražiti biološku raznolikost, nivo ugroženosti i prijetnje, a zatim isplanirati i sprovesti mjere zaštite i sanirati štetu koju smo napravili, a da još nijesmo ni svjesni. Mjere zaštite i konzervacije omogućiće opstanak insekata i drugih organizama i na taj način poboljšati i kvalitet života ljudi u gradovima. Pored toga, potrebno je da svi unaprijedimo nivo svijesti o značaju i koristima koje imamo od insekata, i da razmislimo prije nego što ih zgazimo ili isprskamo insekticidom.