Nazad

Umjesto kancelarije i buke, ornitolozi rade u prirodi i slušaju pjesmu ptica

Ornitolozi bi voljeli da postoje dva proljeća. Zašto? Jer bi tada stigli da urade sav posao koji žele, kaže naš sagovornik Bojan Zeković, koji već godinama izučava ptice kao dio ekipe iz nevladine organizacije CZIP. U aprilu, maju i junu je sezona kada se ptice gnijezde i tada istraživači najviše rade. Ipak, posla na terenu ima i tokom ostatka godine.

umjesto-kancelarije-i-buke-ornitolozi-rade-u-prirodi-i-slusaju-pjesmu-ptica

„Kraj januara i februar počinje sa aktivnostima grabljivica, kao što su suri orao i velika ušara, koje mapiramo i promovišemo, zajedno sa ostalim ornitološkim aktivnostima. U martu već počinju i migracije vrsta koje su zimu provele u Africi, pa se na jednoj tački broje ptice u prolazu. April, maj i jun je period gniježđenja i veoma je važan za monitoring. Jul i avgust su mirniji periodi, ali od avgusta kreće sezona lova i krivolova, pa smo i tada aktivni na nešto drugačiji način. U septembru, oktobru i novembru, ujedno sa nešto manje izraženom migracijom, moguće je raditi neke vrste koje ostaju teritorijalne, kao što su sove, djetlići, lještarke. U januaru, prva istraživanja su vezana za zimsko prebrojavanje ptica vodenih staništa, kada se broje zimovalice, na većim vodenim površinama kod nas. Tu se krug završava ili počinje“, uz osmijeh govori Bojan. 

Priprema je pola posla, tako da se Bojan prije izlaska na teren dobro upoznaje sa prostorom koji će da istražuje i pakuje opremu: dvogled, durbin i bilježnicu. Umjesto sveske, sada kao bilježnicu nosi tablet ili pametni telefon, kako bi podatke mogao direktno da unosi u aplikaciju koja olakšava njihovu obradu. Pored znanja i opreme, sa sobom mora da ponese puno strpljena, ali i dobar sluh. 

„Tereni najčešće zahtijevaju dobru koncetraciju, strpljenje i dosta pješačenja. Uglavnom ustajemo rano, u svitanje smo već na terenu s obzirom na to da su ptice najaktivnije u tom periodu, posebno u periodu gniježđenja, kada se oglašavaju pjesmom, na osnovu koje ih možemo detektovati. Kao primjer mogu poslužiti tetrijebi - pošto pjevaju tiho, potrebno je biti na mjestu gdje se okupljaju, prije nego druge ptice počnu da pjevaju, kako bismo bili u mogućnosti njih da čujemo. Tetrijeb je vrlo plašljiva ptica, ali i velika, pa time i bučna kad poleti. Neophodno je da se bude jako tih i skriven u nekom žbunju ili mladom drveću kako ih ne bismo preplašili i kako bismo mogli da vidimo koliko ih tu dolazi“, objašnjava naš sagovornik. 

Kao i ostali istraživači različitih životinjskih i biljnih vrsta i Bojan voli svoj posao. Kaže da istraživanje ptica zapravo znači izučavanje prirode generalno, jer je sve povezano. 

„Zaljubljenik sam u prirodu od malih nogu. Pticama sam počeo kasno da se bavim, volio bih da sam ornitologiju kao takvu otkrio puno ranije. Ko traži ptice, koje su svuda, taj i stiže svuda. Tako sam uspio da vidim mnoge kutke naše zemlje i otkrijem brojne ljepote i doživim nezaboravne trenutke. I znam da će toga biti dok god se bavim pticama, što znači uvijek. Ono što je najinteresantnije jeste da ne znate šta ćete zateći na terenu, nešto novo, nešto iznad očekivanja. Uzbudljivo je biti tamo gdje je priroda, posebno tamo gdje je očuvana. Gotovo uvijek smo nagrađeni lijepim momentima, doživljajima, saznanjima. Čak onda i kad radimo nešto što je često i uobičajeno i tu nalazimo radost i uživanje, pa možemo zaključiti da u ovom poslu nema monotonije“, poručuje Bojan svim mladim istraživačima koji možda već sada razmišljaju čime žele da se bave u životu. 

Bojan Zeković nam je, zajedno sa kolegama Marijom Šoškić i Nikolom Novovićem, pomogao da u okviru kampanje „I ja sam sa vama“ prikupimo podatke o pticama, koje su zaštićene projektom Natura 2000. O njima više pročitajte ovdje.

Foto materijal:

© EUIC 2020. All rights reserved.
Made withby fleka