Nazad

Stanovnici mora

Kada kažemo more, većina pomisli na veliko plavetnilo, ljeto, odmor i kupanje. Manji je broj onih koji su svjesni ogromne količine najraznovrsnijih organizama koji naseljavaju to plavo prostranstvo i koji tu borave tokom cijele godine, a ne samo ljeti. 

A kakvi su to organizmi? 
stanovnici-mora
dr Vesna Mačić, naučna savjetnica
Autor

Pa, ima ih raznih, počev od najprostijih bakterija, virusa i jednoćelijskih algi nevidljivih golim okom, pa do najvećih organizama na planeti tj. kitova ili najsloženijih kičmenjaka, tj. delfina i morskih medvedica koji su sisari kao i čovjek. Tu je i čitav niz različitih morskih trava, te beskičmenjaka i riba koji svoj život provode uglavnom cijelog života zaronjeni u najvećem ekosistemu na našoj planeti, tj. u morima i okeanima. 

Neki od morskih organizama su nacionalnim zakonom ili po međunarodnim konvencijama zaštićene vrste, što znači da su na neki način možda ne važnije, ali drugačije od drugih. To su vrste koje su iz raznih razloga ugrožene i prijeti im izumiranje ili povlačenje sa određenih područja. Takva je npr. morska trava resa (Cymodocea nodosa)koja naseljava priobalne vode i kod nas je najviše ugrožena zbog izlivanja neprečišćenih otpadnih voda, nasipanja plaža i izgradnje nove infrastrukture na obali. A ova morska trava je zaštićena zato što u procesu fotosinteze stvara organsku materiju i oslobađa kiseonik koji je često deficitaran u pridnenim slojevima, a takođe, što je još važnije, ona je graditelj specifičnog staništa podvodnih morskih livada koje su neophodne za rast i razmnožavanje mnogih vrsta riba i drugih organizama, pa ako nema podvodnih livada, nestaju i ti organizmi.

Slični su razlozi stavljanja pod zaštitu i drugih organizama, ali treba imati na umu da i svi drugi organizmi koji nijesu zakonom zaštićeni i imaju svoju ekološku nišu tj. svoju ulogu u prirodi. Tako npr, vatreni crv je strvinar, što znači da se hrani uginulim organizmima i na taj način čisti morsko dno od organske materije u raspadanju. Osim toga, na bokovima svog tijela ima niz čuperaka bijelih čekinja koje u bazi sadrže otrov. Iz tog razloga većina riba i drugih predatora izbjegava ovog crva, a i mi treba da ga izbjegavamo jer u dodiru sa ljudskom kožom može izazvati crvenilo, opekotine, pa čak i groznicu. Slično se dešava i u dodiru sa žarnim ćelijama pipaka kompas meduze, pa je to razlog više zašto ne treba dodirivati morske organizme ili ih konzumirati ukoliko nijesmo sigurni o kojim vrstama se radi. 

Zaštita ugroženih i zaštićenih vrsta se sprovodi tako što se zabranjuje njihovo sakupljanje, uništavanje, ometanje pri migraciji ili razmnožavanju, ali najčešće je najbolja zaštita ako se zaštiti njihovo stanište. Iz tog razloga se stvaraju Zaštićena Područja u Moru (ZPM) i Crna Gora je u aprilu 2021.g. proglasila prvo ZPM Platamuni, a u planu su još dva, Katič i Stari Ulcinj, kao i vrulje u Bokokotorskom zalivu kao posebni rezervati. Na ovim lokacijama je do sada konstatovano prisustvo više tipova staništa koja su zaštićena, kao što su livade morskih trava, morske pećine i podvodni grebeni, a takođe evidentirano je i prisustvo većeg broja zaštićenih vrsta kao i generalno veliki biodiverzitet.

Treba naglasiti da ova navedena područja ne isključuju prisustvo čovjeka, naprotiv, čovjek treba da uživa u benefitima koje pruža more i živi svijet u njemu, ali da bi se to ostvarilo, neophodno je poštovati određena pravila. Tako npr. u nekim manjim djelovima je zabranjeno ribarenje kako bi se ribama omogućilo da odrastu i ostave potomstvo nekoliko puta tokom svog života prije nego se izlove. Takođe je na nekim lokacijama zabranjeno sidrenje kako se ne bi fizički uništavalo morsko dno i korali, sunđeri, školjke, puževi i drugi organizmi koji se tu nalaze. U svim zaštićenim područjima u moru je zabranjeno izlivanje otpadnih voda, bacanje čvrstog otpada, namjerno unošenje stranih vrsta i uznemiravanje morskih organizama, što je zapravo zabranjeno u cijeloj akvatoriji Crne Gore, ali se nažalost nedovoljno sprovodi u praksi. 

Naše more jeste plavo, duboko i široko, ali nije neograničeno. Isto tako ni kapaciteti obnavljanja morske životne sredine nijesu neograničeni. Moramo imati u vidu da je Sredozemno more koje se nalazi na susretu tri kontinenta oduvijek predstavljalo središte razvoja (i sukoba) različitih civilizacija i danas je to jedan od centara civilizacije koji zahvaljujući svojim prirodnim i kulturnim bogatstvima predstavlja turistički najposjećeniju oblast na cijeloj planeti. A upravo zbog turističke industrije, u ovoj oblasti se eksponencijalno uvećava broj ljudi koji naseljava obalno područje, a time i negativni uticaji na životnu sredinu.

Mogli bi reći da ti negativni uticaji nijesu ništa novo, to su "uobičajena" zagađenja iz urbanih sredina, prateće industrije, intenzivna betonizacija obale, intenzivan razvoj ribarstva, intenzivan pomorski saobraćaj i slično. Međutim, svi ti uticaji su kumulativni, tj. sabiraju se i pojačavaju svoje dejstvo tokom vremena, pa zato moramo povesti računa da ostavimo zaštićene makar male djelove mora koji će za morske organizme imati uloge sigurnih oaza koje omogućavaju opstanak. Uostalom, ja to ne govorim zato što sam morski biolog već zato što od tih organizama zavisimo svi mi. Drugu planetu nemamo, prostorni kapaciteti su ograničeni, a morske alge nam obezbjeđuju najveću količinu kiseonika kojeg udišemo, ribe nas hrane, delfini uveseljavaju. Zar to nisu dovoljni razlozi da more poštujemo, volimo i čuvamo?



© EUIC 2020. All rights reserved.
Made withby fleka