Kako se istražuju insekti?
Insekti su najbrojnija grupa živih bića na planeti, sa najvećim brojem poznatih vrsta od oko 2 miliona. Oni su najznačajnija grupa životinja i život kakav danas poznajemo na našoj planeti, bez ovih organizama, bi bio nemoguć.

Većina ljudi ne voli insekte. Ne dopada im se kako izgledaju, boje se uboda, strahuju da li su otrovni i nije im prijatno kada pronađu mrave i druge bube u svom domu. Naš sagovornik Bogić Gligorović ipak misli drugačije. Zato je i odlučio da svoj profesionalni život posveti upravo izučavanju insekata.
„Beskičmenjaci, a posebno insekti predstavljaju najbrojniju grupu živih bića na planeti, sa najvećim brojem poznatih vrsta oko 2 miliona, a po biomasi su odmah iza biljaka i algi. Oni predstavljaju najznačajniju grupu životinja i život kakav danas poznajemo na našoj planeti, bez ovih organizama, bio bi nemoguć, iako se veliki broj ljudi plaši njih ili ih smatra potpuno beznačajnim. Kada sam još u ranoj mladosti shvatio njihov značaj za naš opstanak, to me je podstaklo da ih bolje upoznam, a kasnije i da edukujem ljude o njima i da pokušam da ih zaštitim“, objašnjava Bogić.
Tokom osnovne škole učestvovao je na takmičenjima iz biologije, koju je kasnije i diplomirao. Otišao je korak dalje, magistrirao entomologiju (nauku o insektima), a kasnije postao i doktor bioloških nauka. Sada predaje biologiju u OŠ „Sutjeska“ u Podgorici, dok pored toga piše brojne naučne radove iz svoje oblasti. Bogić proljeća i ljeta provodi na terenu. Prije odlaska, priprema se tako što upoznaje predio koji će da istražuje, izučava kartu i prikuplja podatke i rezultate prethodnih istraživanjima na tom području. Pored toga, pakuje opremu - mreže, posude i klopke.
„U zavisnosti od vrste insekta, na teren odlazimo rano ujutru ili kasno uveče. Terenski dan može da traje i do 16 sati. Tokom istraživanja se ponekad prepješači i do 20 km. Kada se stigne na odredište, sakupljaju se uzorci po planiranoj metodologiji. Ukoliko teren traje više dana, spavamo u šatorima ili na otvorenom. Tokom jedne godine odradimo od 60 do 80 terenskih dana, najčešće u proljeće i ljeto kad su insekti najbrojniji“, objašnjava naš sagovornik.
Tokom istraživanja insekti se popisuju, sakupljaju, georeferenciraju (unose se podaci o lokaciji), fotografišu, prikupljaju se informacije o brojnosti, tipu staništa, periodima pojavljivanja, kvalitetu staništa. Na primjeru vilinih konjica, Bogić nam je opisao kako izgleda sakupljanje kopnenih i vodenih insekata.
„Odrasli vilini konjici žive oko vode i sakupljaju se entomološkom mrežom. Kada se jedinka uhvati pogledaju se njene karakteristike i zapiše se ili unese u aplikaciju: ime vrste, vrijeme sakupljanja, koordinate, tip staništa i drugi potrebni podaci, a zatim se oslobađa. Jedinka i njeno stanište se fotografišu. Ukoliko vrsta ne može da se prepozna, koristi se ključ za određivanje vrsta. Ključ za određivanje je tekstualni ili slikovni materijal u kome je objašnjen izgled vrste, građa boja, karakteristike. Na osnovu njega se vrsta određuje. U slučaju da je potrebno više vremena za određivanje, jedinka se pakuje u posudu i transportuje u labaratoriju gdje će se odrediti. U labaratoriji se vrši disekcija jedinke i DNK analiza i određuje se pripadnost vrsti ili se opisuje nova vrsta za nauku“, objašnjava Bogić.
Pored odraslih jedinki sakupljaju se i larve. To se radi specijalnom opremom.
„Sakupljamo „planktonskim“ i Surbrerovim mrežama, Ekmanovim bagerom ili na drugi način u zavisnosti od potreba istraživanja. Planktonska mreža se povlači po dnu i vodenom bilju i u njoj ostaju različite vrste. Zatim se izvadi, ispere i sadržaj se uspe na bijele posude u koje se dodaje voda. Sačeka se nekoliko minuta da organizmi koji žive u vodi počnu da se kreću i zatim se larve odvajaju pincetama i pipetama i stavljaju u epruvete“, kaže Bogić.
Sakupljanje leptira i drugih letećih insekata slično je kao sakupljanje odraslih vilinih konjica. Sakupljanje insekata poput skakavaca, cikada, divljih pčela, bubamara i drugih grupa, radi se tzv. “košenjem“ pri čemu se specijalnom čvrstom entomološkom mrežom sa gustim platnom zamahuje po biljkama i insekti upadaju u mrežu iz koje se odvajaju. Tvrdokrilci se sakupljaju pomoću mreža i klopki poput „Prozor zamke“, feromonske zamke, ili tehnikom „lov na pogled“ gdje se pomjera kamenje, kora trulog drveća, otpale grane, u šupljine drveta postavljaju se tzv. „pitfall“ klopke u koje insekti i drugi beskičmenjaci upadaju. Noćni insekti, leptiri, dvokrilci (komarci, hironomidi) se sakupljaju pomoću svjetlosnih zamki i zamki sa mirisom.
Tokom terenskog rada, istraživači obilaze divne krajeve, uočavaju druge vrste životinja i biljaka, uživaju u predjelima i bogastvu biodiverziteta, kaže Bogić. Ali, podjednako se suočavaju i sa opasnostima, odronima, otrovnim životinjama. Dešavaju se nepredvidive stvari. Od nevremena, gubitka ili kvara opreme, do onog čemu se istraživači posebno obraduju – otkrivanju nove vrste. Bogić Gligorović je učestvovao u nalaženju tri nove vrste za nauku.
„To su dvije vrste pijavica i jedna vrsta vodenog puža, kojem su kolege Vladimir Pešić i Peter Glöer, koje su ga opisivale, dali ime po meni. Takođe sam tokom svojih istraživanja pronašao i publikovao u naučnim radovima 12 vrsta vilinih konjica i 17 vrsta vodenih stjenica, koje nijesu bile poznate u Crnoj Gori. Izuzetno je zadovoljstvo učestvovati u otkrivanju nove vrste za nauku ili pronaći novu vrstu za neku zemlju. Osjećate da ste ostvarili svoja očekivanja i dali doprinos razvoju nauke i upoznavanju i očuvanju biodiverziteta“, ponosno govori naš sagovornik.
Bogić Gligorović nam je, kao član NVO Crnogorsko društvo ekologa, pomogao da u okviru kampanje "I ja sam sa vama" prikupimo podatke upravo o insektima koji su zaštićeni u okviru projekta Natura 2000. Više o njima možete pročitati na ovom linku.