Da li su slijepi miševi zaista slijepi?
Dok smo djeca, stariji nas često plaše divljinom: “Doći će medvjed, poješće te!; Nemoj da ideš tamo! Tamo ima vukova!; Budi dobra prema lasicama, jer ako nijesi dobra prema njima, ušunjaće se tokom noći i odgrisće ti uši!; Nemoj da tuda šetaš, ima slijepih miševa, ulijepiće ti se u kosu!”.
Da, čovjek se uvijek boji onoga o čemu malo zna.
Međutim, rode se neka djeca sa neobjašnjivom radoznalošću, koja pošto-poto moraju da provjere da li su te izreke zaista tačne. Ta djecaporastu u mamaliologe - terenske biologe koji istražuju sisare. To su jako neobični ljudi koje ćete prepoznati po tome što, dok šetaju gradom, uvijek zvijeraju okolo kao da nešto traže. Pa i traže. U šupljinama starog drveća, zidnim pukotinama starih zgrada, rupama oko naših dvorišta - krije sejedan čitav svijet. Naše prve komšije: slijepi miševi, rovčice, razne vrste miševa, ježevi, kunice, lisice, jazavci...
Srećni smo što su sugrađani počeli već da nas prepoznaju kao “sakupljače informacija o susretima sa životinjama iz urbanog okruženja”. Raduje nas što je sve više njih spremno da popriča sa nama, a mise trudimo da na što bolji način demistifikujemo strahove od divljine već dobro cementirane u glavama naših sugrađana.
Često nas ljudi zovu zbog slijepih miševa. Kroz kratak razgovor sa građanima vrlo brzo možemo da ocijenimo o kojoj se vrsti radi.Većinom to bude mali bjelorubi mišić. Prvi komšija. Voli pukotine u drvenim oknima prozora, kasete od prozorskih roletni, pukotine između krova i izolacije.U tim pukotinama je toplo i pravi raj za odgajanje mladih. Uglavnom tokom ljeta imamo pozive da je slijepi miš ušao u stan, ljudi se zaključavaju po sobama, nastaje pravi haos, dok mi pokušavamo da uhvatimo bebu bjelorubog mišića, koja je zbog neiskustva poletjela za mušicom ka lampi.
Evo, kako baš o tome sada pišemo, podijelićemo sa čitaocima par savjeta i naučnih činjenica o slijepim miševima:
- Slijepi miševi nijesu slijepi. Imaju normalne oči. Hrane se noćnim insektima izbjegavajući tako ptice kao veliku konkurenciju;
- Ne lijepe se u kosu! Razmislite, zašto bi to radili? Ne, oni izbjegavaju ljude i imaju sposobnost da prepoznaju niti koje su do 4 puta tanje od vlasi kose;
- Ne piju krv. Naše vrste se hrane insektima: noćnim leptirima, dvokrilcima, skakavcima i raznim bubama. Možemo ih smatrati prirodnim pesticidima;
- Ako uleti u vaš dom, ne paničite. Većinom se radi o mladim i neiskusnim jedinkama. Dovoljno je da ugasite svijetlo, otvorite širom prozor i izađete iz te prostorije na sat vremena. Vidjećete, kada se vratite, slijepog mišića neće biti.
Životinje se generalno plaše nas. Trude se da nas izbjegavaju. Zato se naši sisari kreću uglavnom noću.Rijetki su susreti sa divljim životinjama, čak i za nas koji ih proučavamo. Obično tokom terena bilježimo tragove njihove prisutnosti kao što su otisci šapa, grebanje po drveću, tragove hranjenja i sl. I ne, lasica ne grize uši. Ona reguliše brojnost glodara. Vukovi su pravi šumski menadžeri. Njih ne zanima čovjek, njih zanima da sve manje životinje u šumi postave na svoje mjesto. I ne, medvjed ne jede ljude, preko80% njegove ishrane je biljnog porijekla, iako je mesožder. On samo želi zdravu i prostranu šumu kao i mir u njoj. Zato, pišite nam o svojim susretima sa životinjama u vašem okruženju, a mi ćemo se potruditi da sve vaše nedoumice objasnimoi na taj način zajedno doprinesemo očuvanju biodiverziteta Crne Gore.