Nazad

Biljke su najvažnija stvar na planeti

Da nema biljaka ne bi bilo kiseonika i hrane, a posmatrač dodatno uživa u njihovoj ljepoti koja može da ga usreći i duhovno ispuni.

biljke-su-najvaznija-stvar-na-planeti

Za Draganu Saveljić, biljke su najvažnija stvar na planeti. U pravu je kada kaže - da nema biljaka, ne bi bilo kiseonika niti hrane, koji su nam neophodni za život. Pored toga, uživa u njihovoj ljepoti, koja, kako napominje naša sagovornica, može da usreći i duhovno ispuni njenog posmatrača. 

„Biologija me privlačila još u osnovnoj školi, a kasnije se ta ljubav nastavila kroz gimnaziju i na fakultetu. Završila sam biologiju na Prirodno-matematičkom fakultetu u Podgorici, a na specijalističkim studijama odabrala smjer ekologiju. Za sebe ne mogu reći da sam botaničar, ali da stremim ka tome. Potrebno je još mnogo učenja i otkrivanja. Projekat Natura 2000 mi je omogućio da naučim dosta i nadam se da ću više napredovati“, kaže Dragana u razgovoru za kampanju „I ja sam sa vama“.

U okviru projekta Natura 2000 na terenu godišnje provede od 30 do 40 dana, uglavnom od juna do septembra kada su biljke u fazi cvjetanja. Na terenu dnevno provede najmanje 8 sati. 

„Za potrebe istraživanja koristimo tablet uređaje ili android telefone gdje unosimo podatke. Obično smo podijeljeni u timove po dvoje, ali svako dobija svoje poligone koje obrađuje i unosi podatke o vrstama u posebnu aplikaciju“, objašnjava Dragana. 

Da bi ustanovila o kojoj biljci je riječ, Dragana posmatra morfološke karakteristike (korijen, listove, cvjetove, plodove), ali i detalje kao što su dlakavost listova, cvjetova, tekstura listova, zakrivljenost latica, itd.

„Uzmimo za primjer dvije vrste hrasta. Na prvi pogled njihovi listovi nam izgledaju isto, ali kad bolje zagledamo shvatićemo da jedan ima izraženije dlačice od drugog i dublju urezanost listova, to je nešto što odvaja te dvije vrste. Slično je i sa ostalim rodovima biljaka“, navodi ona.

Prije nego počne da se bavi proučvanjem samih biljaka na terenu, Dragana mora da odradi pripremu. 

„Treba prije svega odrediti tip staništa (šuma, livada, sipar, vodena staništa itd.). Zatim se procjenjuje koliko je reprezentativno neko stanište i daje mu se ocjena. Pravi se više fotografija za svaki tip staništa, a koordinate za nadmorsku visinu, geografsku dužinu i širinu se takođe unose. Zatim se u aplikaciju unose podaci za vrste koje su prisutne na staništu, njihova zastupljenost (od 1%, od 1-25%, ili sa preko 30%)", objašnjava nam Dragana kako izgleda jedan njen dan na terenu. 

Dodatno, od prikupljenog materijala na terenu, Dragana pravi herbarske zbirke, koje pomažu da se što bolje nauče neke vrste. 

„Terenski rad zahtijeva dosta energije, napora i opreznosti, ali svakako da je jako uzbudljiv i uvijek donosi neka nova znanja“, poručuje ona. 

Dragana Saveljić je kao članica Crnogorskog udruženja ekologa pomogla da u okviru kampanje „I ja sam sa vama“ prikupimo podatke o biljkama, koje su zaštićene projektom Natura 2000. O zaštićenim vrstama, više pročitajte ovdje.

© EUIC 2020. All rights reserved.
Made withby fleka