national park
ilustration
Durmitor / Sivi evropski vuk
12/23

Sivi evropski vuk

Canis lupus

Sjeverna regija

Centralna regija

O vrsti: Vuk je mesožder i visoko mobilna vrsta sa holarktičkom rasprostranjenošću (biogeografski region koji obuhvata veći dio Sjeverne Zemljine polulopte). Sivi vuk izgleda kao veći pas. Prosječna masa odraslog vuka iznosi oko 30 kg, dok najveći primjerci mogu imati i do 50kg. Ženke su u pravilu lakše i manje od mužjaka. Krzno vuka čine duge pokrovne dlake i vrlo gusta poddlaka. Dlaka je naročito duga na vratu gdje oblikuje tzv. grivu. Vukovi su bojom krzna prilagođeni staništu. U Crnoj Gori je uvijek siva, leđa i rep su nešto tamnije boje, koja prema trbuhu i nogama prelazi u svjetlije sivu. Oko usana nalazi se dlaka bijele boje, pa se čini kao da se smije. 

Prehrana: Vukovi se hrane srnom, jelenom i divljom svinjom, ali i glodarima i zečevima, jer je suština da u nedostatku ove hrane jedu svaku životinju, koju mogu uhvatiti i koja je u tom trenutku dostupna. U skladu sa tim, ako žive blizu ljudi, u stočarskom kraju, mogu napasti i domaće životinje, poput ovaca, koza i druge stoke.

Način života: Vučji čopor je hijerarhijski ustrojen. Roditeljski par vukova je dominantan, dok ostali pripadnici čopora međusobno grade odnose nadređenosti i podčinjenosti. Dominantan vuk ili vučica odlučuje kada će čopor ići u lov, gdje će biti brlog, a i plijen jedu po hijerarhiji - slabije rangirani poslije jače rangiranih. Samo jedna vučica (dominantna) u čoporu može imati mlade, što je jedan od mehanizama samoregulacije veličine populacije vuka, a spriječeno je i parenje u srodstvu.

Pripadnici čopora međusobno komuniciraju zavijanjem i tako se lakše okupljaju. Ono je i jedan od načina obilježavanja teritorije.

U sezoni parenja reproduktivni članovi čopora zavijanjem učvršćuju svoj dominantni status u čoporu. Vukovi zavijaju ljeti češće nego zimi, jer tada mlade vukove uče novim vještinama. Zavijaju uglavnom noću, a u kasno proljeće i početkom ljeta izbjegavaju zavijanje, kako ne bi otkrili mjesto brloga u kojem su mladunci. Kada su gladni ili u lovu, vukovi ne zavijaju, jer bi otkrili svoju prisutnost potencijalnoj lovini.

Stanište: Obuhvata različite tipove staništa, od tundri i tajgi na sjeveru do pustinja na jugu, što se može objasniti velikom ekološkom fleksibilnošću vrste. Progon vukova je naročito bio intenzivan na prostoru zapadne i centralne Evrope. U južnoj i istočnoj Evropi lovni pritisak je bio znatno manji, tako da je vuk opstao na daleko širem prostoru, prije svega, Karpata, Dinarida i Balkanskih planina.

Gdje se mogu pronaći u Crnoj Gori: Najvećim dijelom ih ima u centralnom i sjevernom regionu, a prisutan je i na teritoriji pojedinih primorskih opština.

Važno: Na ovu vrstu negativno utiče gradnja autoputeva, željezničkih pruga, širenje naselja, ali i sječa šuma i požari. Takođe, opasnost predstavlja i nekontrolisani lov, krivolov i širenje bolesti usljed nevakcinacije seoskih pasa.

Pogledajte fotografiju:
© EUIC 2020. All rights reserved.
Made withby fleka